Bartol Felbinger

Zagrebački arhitekt Bartol Juraj Felbinger (Cheb, Češka, 15. rujna 1785. – Zagreb, 17. veljače 1871.) najznačajniji je i najproduktivniji hrvatski arhitekt prve polovine 19. stoljeća te  istaknuti predstavnik arhitekture klasicizma u Zagrebu i kontinentalnoj Hrvatskoj.

Felbinger je, kao sin graditelja, već u dvanaestoj godini iz rodnog Cheba stigao u Beč na naukovanje, gdje je radio kao zidarski pomoćnik kod F. Wipplingera i F. Zaunera, direktora Akademije likovnih umjetnosti, a zatim kao crtač na izgradnji dvorca Laxenburg.

U Zagreb je stigao 1809. godine. Prvi njegov rad u Zagrebu 1811. godine bio je nacrt postojećeg stanja zvonika crkve sv. Marka, koji je trebalo popraviti. Godine 1813. podigao je  visoki zid koji je podupirao put iz Mesničke ulice prema Južnoj promenadi (danas Strossmayerovo šetalište).

Postao je poznat kao vrstan dekorater, crtao je skice za slavoluke, trijumfalna vrata, trgove i bedeme povodom posjeta kralja i cara Franje II. Zagrebu. Bio je vrlo uspješan arhitekt na širem području kontinentalne Hrvatske, no ovom ćemo prigodom istaknuti njegova značajnija zagrebačka ostvarenja.

Nakon parceliziranja zagrebačke južne strane Harmice, Felbinger je na tom području 1827. godine trgovcu Pavlu Hatzu i sebi sagradio dvokatnice. Felbingerova trokrilna dvokatnica nalazila se na Jelačićevu trgu 15, a Hatzova na kućnom broju 16, no zbog gradnje Hotela Milinov (danas Hotel Dubrovnik) srušena je 1925. godine.

Zanimljiv je primjer Felbingerove intervencije u adaptaciju kuće trgovca Ivana Leitnera, skromne uglovnice, i pročelja stare apoteke kraj Kamenitih vrata, koja je stapanjem pročelja kaneliranim polustupovima dobila monumentalan izgled. U istom je, izrazito klasicističkom duhu, pregradio i nadogradio ljetnikovac biskupa Aleksandra Alagovića na Novoj Vesi 86.

Sjeverni dio palače Ludovika Jelačića u gornjogradskom parku Grič (danas se tamo nalazi Državni hidrometeorološki zavod) također je Felbingerovo djelo, a izveo je i gradnju dviju gornjogradskih zgrada od iznimna značaja: Narodni dom (Dvorana) u Opatičkoj ulici 18 i palača Magdalenić-Drašković-Jelačić u Demetrovoj ulici 7 i 9, pri čemu treba napomenuti da mu se ne pripisuju arhitektonski projekti nego samo izvedba.

U njegovu radu značajna je i nekadašnja grkokatolička crkva svetog Bazilija koja se nalazi na mjestu današnje crkve svetih Ćirila i Metoda, a sagrađena je 1830. godine.

Na gradnji palače grofa Karla Draškovića u Opatičkoj 18 i potpornog zida oko Sjeverne promenade (danas Vrazovo šetalište) zaposlio se 1838. godine, a 1839. prema svom planu sagradio je školsku zgradu ispred Popova tornja (Opatička ulica 22). Zadnji Felbingerov rad prvi je kat kuće na Krvavom mostu 1858. godine.

Povijesni izvori svjedoče o njegovu burnom životu i istaknutoj ulozi u društvu, ali i dubokoj starosti proživljenoj u sirotištu. Slovio je kao čovjek teška karaktera, koji se nerijetko svađao i tužio sa susjedima i naručiteljima radova. Zahvaljujući tužbi, koju je grof Karlo Drašković protiv njega podnio kad se srušio balkon na istočnom pročelju Narodnog doma, saznajemo da je Felbinger tu palaču gradio.

Afere su ga pratile i u poslovnom i u privatnom životu. Ženio se čak tri puta, što je za to doba bila rijetkost, a svi su brakovi završavali skandalom. Prva njegova supruga Josipa Stain (Stein), kojom se oženio u veljači 1810. godine, bila je udovica s dvije kćeri. Nakon njezina samoubojstva, 1814. godine vjenčao se Josipom Felker (Fölker), koja mu je rodila sina Adolfa. Nakon smrti druge žene, Felbinger se 1827. godine oženio Sofijom Reicherzer. Dvije godine poslije, pokrenula je protiv njega parnicu rastave braka zbog počinjenih preljuba i zlostavljanja. Parnica se otegnula do 1838. godine te je zbog nje imao velike dugove.

Nekoliko se godina Felbinger sukobljavao i s građevinskim cehom. Taj je spor izglađen, no on je stalno zapadao u dugove. Nakon što mu je kuća prodana na dražbi, 1868. godine tražio je da ga prime u ubožnicu.

Osim spomenutih Felbingerovih ostvarenja, danas nas na njega podsjećaju i poznate stube koje se nalaze u podnožju Vrazova šetališta i Muzeja grada Zagreba te spajaju Radićevu i Tkalčićevu ulicu.

(A. T.)