Zakladna bolnica – prva suvremena zdravstvena ustanova u Zagrebu

Sigurno se pitate kako su živjeli Zagrepčani kojima je bila potrebna liječnička skrb u vrijeme hospitala i ubožnica. Najugroženijima se samo pomagalo, ali ih se nije liječilo kao danas kada ne možemo uopće zamisliti život bez liječnika i bolnica. Okolnosti toga vremena opisao je Šime Mazzura u knjizi Javna bolnica na Jelačićevu trgu u Zagrebu: Izvješće na Gradsko poglavarstvo:

Koncem prošloga stoljeća oko godine 1785. zavladale su bolesti i nevolje u Zagrebu i okolici toli silno, da su nemoćnici sbog pomanjkanja obće bolnice na ulicama, više lišeni svake pomoći, nego li od žestine bolesti, pogibali. Svak je osjećao potrebu obće bolnice, koja bi stradajućima bile utočištem.

U svakom dobu živjeli su pojedinci koji su bili ispred svoga vremena i preuzimali inicijativu. Godine 1779. godine Zagrebački magistrat prihvatio je ideju velikog župana Nikole Škrleca o izgradnji prve prave bolnice. Zahvaljujući pristanku biskupa Maksimilijana Vrhovca na prodaju crkvene imovine i njegovu ulaganju sredstava u izgradnju, upravi grada Zagreba, koja je dala gradilište na mjestu nekadašnjega isusovačkog vrta na Harmici, te prikupljenim sredstvima putem nekoliko zaklada i donacijama građana, gradnja bolnice započela je 1794. godine. Iako nedovršena, zgrada je tijekom Napoleonskih ratova služila kao vojna bolnica. Nakon toga, potrebnu obnovu i dovršetak radova vodio je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec te pozvao Red milosrdne braće sv. Ivana od Boga da preuzme upravu i opskrbu bolnice koja je imala pristalište za nemoćne, pristalište za strance, ložnicu za luđake, ljekarnu i kapelicu. Svečano otvorenje održano je 1804. godine.

Nekoliko godina nakon otvorenja, u izvješćima se spominje da je bolnica na neprikladnom mjestu i nedovoljnog kapaciteta. Tijekom godina postupno je dograđivana – prvo je izgrađen drugi kat, a zatim je dovršeno istočno krilo duž Bolničke ulice (danas Gajeva ulica). Potrebe za većom i lakše dostupnom bolnicom bile su veće od izvršenih građevinskih radova, a 1883. godine povjerenstvo je pronašlo niz zamjerki u radu, od nehigijenskih uvjeta u svim prostorima do loše organizacije prostora i vrlo zapuštenog stanja same zgrade. Osim toga, 1916. završen je spor oko vlasništva koji je Red milosrdne braće izgubio te napustio bolnicu. Preuzela ju je država te se Bolnica milosrdne braće od 1918. godine službeno zvala Zakladna bolnica u Zagrebu. 

Godine 1929. osnovana je nova zaklada i poseban odbor koji je vodio poslove rušenja stare i izgradnje nove bolnice. U siječnju 1931. godine započelo je preseljenje Zakladne bolnice na Sveti Duh, a već u travnju Bolnica je srušena. Izgled pročelja Zakladne bolnice sačuvan je u logotipu njezine nasljednice, kliničke bolnice Sveti Duh.

Jedna od zanimljivosti vezanih za ovu zgradu jest neprihvaćeni prijedlog čelnika Braće hrvatskog zmaja Velimira Deželića i Emilija Laszowskog da se zgrada ne ruši, nego da se u nju smjeste Gradski muzej, Gradska knjižnica i Arhiv grada Zagreba. 

(D. B.)

Izvori:

1. Gračanin, Hrvoje; Grgin, Borislav; Nikolić Jakus, Zrinka. 2012. Povijest grada Zagreba: Od prethistorije do 1918. Novi liber. Zagreb.
2. Dugački, Vladimir. Povijest kliničke bolnice „Sveti Duh“: Prva dva stoljeća. 2019. Moj glas. Specijalno izdanje. http://d8.kbsd.hr/sites/default/files/CasopisMojGlas/Moj-glas-Specijalno-Izdanje-2019.pdf (pristupljeno 6. svibnja 2020.)