Na Međunarodni dan pasa, 26. kolovoza, prigodno donosimo poznatu pjesmu iz uvodne špice iznimno popularne serije Ne daj se, Floki!, emitirane 1985. godine. Radnja se odvija u tada novosagrađenome zagrebačkom naselju Špansko te nas u trenutku vraća u djetinjstvo, mladost i minule dane kojih se volimo prisjetiti. Pjesmu je otpjevao Stjepan Jimmy Stanić.
U ime lijepih uspomena i svih naših dragih lajavaca, uživajte čitajući stihove i promatrajući fotografije iz našeg fundusa.
(A. T.)
NE DAJ SE, FLOKI!
I bila je višnja i pumpa i drot
i klupe i djeca u krug,
al’ razbaca život i višnju i plot
i dvorište sruši u cug.
Raselio život kao ekspresni vlak
i djetinjstvo naše i nas,
ne mirišu dunje, ne penje se slak,
od svega je ostao pas.
Ne daj se, Floki, uspravi uši,
jer ti si još jedini taj,
a kad te zazebe u krznenoj duši,
pred stubište stani i laj.
Ne daj se, Floki, ostani psina,
ponjuši te skele i kran,
jer čovjeku treba pseća toplina,
a psu treba djetinji dlan.
I bila je višnja i pumpa i drot
i kuća i kuća do nas,
al´ razbaca život višnju i plot,
bez kućice ostao pas.
A skitnički put je težak i dug,
a skitnica neželjen gost,
tu dobro bi došao ma kakav drug,
a uz njeg’ i poneka kost.
Ne daj se, Floki, uspravi uši,
jer ti si još jedini taj,
a kad te zazebe u krznenoj duši,
pred stubište stani i laj.
Ne daj se, Floki, ostani psina.
ponjuši te skele i kran.
jer čovjeku treba pseća toplina,
a psu treba djetinji dlan.